Chapter 2

   Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.  

  I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini.  

  I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.  

  To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.

Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,  

  još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.  

  Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.  

  Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.  

  I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio.  

  Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.  

  Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka.  

  Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.  

  Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.  

  Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš.  

  Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat.  

  Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.  

  Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,  

  ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!"  

  I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on."  

  Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime.  

  Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on.  

  Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.  

  Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.  

  Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!"  

  Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.  

  A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida.