| Chapter 7 |
1 |
Tužaljka. Davidova. Ispjeva je Jahvi zbog Kuša Benjaminovca.
|
2 |
O Jahve, Bože moj, tebi se utječem, od svih progonitelja spasi me, oslobodi,
|
3 |
da mi dušu ne zgrabe kao lav što razdire, a nema tko da izbavi.
|
4 |
Jahve, Bože moj, ako to učinih, ako je nepravda na rukama mojim,
|
5 |
ako zlom uzvratih prijatelju, ili oplijenih nepravedna tužitelja:
|
6 |
neka mi dušmanin progoni dušu i zgrabi je, neka mi život u zemlju satre i jetru u prašinu baci.
|
7 |
Ustani, Jahve, u svom gnjevu, digni se na bijes tlačitelja mojih. Probudi se! Sud mi sazovi!
|
8 |
Neka te okruži skupština narodna, nad njom sjedni visoko!
|
9 |
O Jahve, dosudi mi pravo po pravosti mojoj i po nevinosti koja je u meni.
|
10 |
Dokrajči bezakonje zlotvora, pravedna podigni, pravedni Bože koji proničeš srca i bubrege.
|
11 |
Meni je štit Bog koji spasava čestita srca.
|
12 |
Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti:
|
13 |
ako se ne obrate, mač će naoštriti, luk će svoj zapet' i pravo smjerit'.
|
14 |
Spremit će za njih smrtonosno oružje, strijele će svoje užariti.
|
15 |
Eto, zlotvor zače nepravdu, otrudnje pakošću i podlost rodi.
|
16 |
Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade!
|
17 |
Pakost će njegova pasti njemu na glavu, njemu na tjeme okrenut se nasilje njegovo.
|
18 |
A ja ću hvaliti Jahvu zbog pravde njegove i pjevat ću imenu Jahve višnjega.
|