| Chapter 39 |
1 |
Zborovođi. Jedutunu. Psalam. Davidov.
|
2 |
Odlučio sam: "Čuvat ću put svoj da ne zgriješim jezikom; usta ću svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik."
|
3 |
Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorča.
|
4 |
U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom:
|
5 |
"Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan.
|
6 |
Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek.
|
7 |
Poput sjene čovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti."
|
8 |
A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!
|
9 |
Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luđaku!
|
10 |
Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti učinio.
|
11 |
Bič svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje.
|
12 |
Ti kaznama popravljaš čovjeka i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: tek dašak je svaki čovjek.
|
13 |
Čuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji.
|
14 |
Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem!
|