| Chapter 1 |
1 |
Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu.
|
2 |
Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!
|
3 |
Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem?
|
4 |
Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.
|
5 |
Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi.
|
6 |
Vjetar puše na jug i okreće se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraća se u novom vrtlogu.
|
7 |
Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovo počnu svoj tok.
|
8 |
Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale.
|
9 |
Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.
|
10 |
Ima li išta o čemu bi se moglo reći: "Gle, ovo je novo!" Sve je već davno prije nas postojalo.
|
11 |
Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći.
|
12 |
Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.
|
13 |
I trudih se da mudrošću istražim i dokučim sve što biva pod nebom; o, kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim.
|
14 |
Vidjeh sve što se čini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje!
|
15 |
Što je krivo, ne može se ispraviti; čega nema, izbrojiti se ne može.
|
16 |
Rekoh onda sam sebi: "Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje."
|
17 |
Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja.
|
18 |
Mnogo mudrosti - mnogo jada; što više znanja, to više boli.
|