Chapter 18

   Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:  

  "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.  

  U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!'  

  No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak,  

  jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'"  

  Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac!  

  Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?  

  Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"  

  Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu:  

  "Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.  

  Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.'  

  Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'  

  A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!'  

  Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."  

  A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili.  

  A Isus ih dozva i reče: "Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje."  

  "Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući."  

  I upita ga neki uglednik: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?"  

  Reče mu Isus: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini.  

  Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!"  

  A onaj će: "Sve sam to čuvao od mladosti."  

  Čuvši to, Isus mu reče: "Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom."  

  Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat.  

  Vidjevši ga, reče Isus: "Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje!  

  Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."  

  Koji su to čuli, rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?"  

  A on će: "Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu."  

  Nato reče Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom."  

  Isus će im: "Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega,  

  a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni."  

  I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci:  

  doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;  

  i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati."  

  No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno.  

  A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio.  

  Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to.  

  Rekoše mu: "Isus Nazarećanin prolazi."  

  Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!"  

  Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!"  

  Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga:  

  "Što hoćeš da ti učinim?" A on će: "Gospodine, da progledam."  

  Isus će mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila."  

  I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.